СРБИЈА ЈЕ ЦЕНТАР СВЕТА

Примарни табови

СРБИЈА ЈЕ ЦЕНТАР СВЕТА 

Piše: Aleksandar Dugin 

Ja jako volim Srbiju. To priznanje nije puka formalnost, to je unutrašnja duboko iskrena radost pomešana sa bolom i suzama; tako se voli samo ono što se istinski voli. Ne mogu da staloženo i bez suza pišem ili govorim o srpskoj državi i srpskom narodu, o srpskoj zemlji i srpskoj geopolitici. Skoro o svemu mogu da govorim staloženo i bez suza, samo o tome ne. Vaš pesnik je pisao: “Ja ću dati život, Otaxbino moja, znajući šta dajem i zašto ga dajem…” I ja to znam, prodorno, suvo kao lica srpskih seljaka, ljuto kao ukus šljivovice, vatreno kao pogled srpske njive… 
Smatram da je središte sveta u Srbiji. Tajno srce planete je negde kod vas; vi ga čuvate, shvatate koliko bi koštalo da ga izgubite, krvarite, gledate u prazno, trljate zapešća i čuvate… 
Geopolitika je suvoparna nauka, operiše s realnostima lišenim poezije. Ali i s te strateške tačke gledišta stožernost Srbije, njena središnjost, njena jedinstvenost među narodima Balkana izbija sa svom očiglednošću. Ko kontroliše Srbiju, kontroliše Balkan; ko kontroliše Balkan, kontroliše ogroman mediteranski strateški region. To je geopolitički aksiom za koji Srbi tako skupo plaćaju u svojoj istoriji. 
Rusija je očarana Srbijom. U nečemu smo zadivljujuće slični, podjednako beskrajni, razbarušeni, obuzeti uzvišenim stamenim kretanjem u začuđeno nacionalno neodređeno nešto… Srbi kao i Rusi pate od mističnog rodoljublja: vrednost svoje zemlje doživljavamo kao dragocenu ikonu - ne daj Bože da se delić odlomi, kako bi se samo žalosno unakazio nebeski lik. Naša zemlja je neprikosnovena, sveta. I laćamo se čvrstih slovenskih vena da bismo je, otvorenu, nezaštićenu, pokrivenu maglovitom koprenom raja, zalili našom vrelom supstancom bitka. 
Sloveni… Neprecizan pojam. Rusi i Srbi nisu prosto Sloveni; oni su nešto više, mnogo, mnogo više… Poverena nam je tako velika istina, koja još nije izašla na videlo, još se nije oglasila, ali nas iznutra muči i prlji žarkim, vatrenim, krvavim ognjem… 
Nikada i nigde nisam video zemlju lepšu od Svete Srbije, nisam video lepše stasite gorde ljude. 
Najdublje prožima osećanje svog a drugačijeg, bliskog do bola, i samog po sebi apsolutno dragocenog i vrednog… 
Čak i kad bi se to kosilo s geopolitičkim interesima Rusije, morali bismo po sasvim drugačijoj, transcedentnoj logici podržavati Srbe pod bilo kojim okolnostima. Političari dolaze i odlaze, ali one spone kojima su Rusi i Srbi povezani načinjene su nadljudskom, nezemaljskom rukom. 
Geopolitika, suvoparna nauka, ne naročito slovenska, potrebna nam je da bismo imali pouzdan objektivan alat, da bismo bolje shvatali toliko nam stranu logiku atlantizma, da bismo jasnije uvideli šta je to Evroazija, naša zajednička civilizacijska matrica. 
Vi ste se s atlantizmom suočili kroz natovske bombe. Odoleli ste, niste se predali. To je bila surova lekcija iz geopolitike - razoreni gradovi, unakažena polja, nastradali nedužni ljudi - deca, devojke, starci… A vi ste - Gospode Bože, već po ko zna koji put - sačuvali čast, našu zajedničku evroazijsku čast. 
To nije bila zabluda, nisu bile greške vašeg rukovodstva, nije bila istorijska slučajnost. “Novi svetski poredak” je Srbiju, kao i Rusiju, otpisao. Za nas nema mesta u amerikocentričnom svetu, u planovima jednopolarnog globalizma. Jasna i nemilosrdna dijagnoza, nema šta - osuđeni smo na propast. Vi ste već slušali sirene, sledeći smo mi. I niko u Rusiji nije u zabludi u vezi toga. Uništavajući vas, upozoravali su nas, i šire - sve narode na Zemlji koji imaju drskosti da idu svojim sopstvenim istorijskim putem. 
Mi ćemo uvek biti sa vama, a vi sa nama. Može se roptati na vlast u Rusiji zbog njene nemoći i bezvoljnosti. Ali, pogledajte: ruski narod ne može da se zauzme ni za sebe samog. Nije on kriv. Mi smo kontuzovani, ali se budimo. I probudićemo se. Vi ste, Srbi, naši živci, i neizdrživo nas boli to što boli vas. Organizam je jedna celina. Čini mi se da je geopolitička jasnost potrebnija Rusima nego Srbima, vi je ionako imate. 
Naša budućnost je dovedena u pitanje zlom voljom atlantističkog pola. Preostaju nam otpor, odvažnost, junaštvo. Geopolitička revolucija. Moramo brižljivo tražiti saveznike, promišljati avangardne geopolitičke varijante i scenarije. U složenim smo uslovima, i da bismo pobedili potrebno je da upnemo svu snagu, svu našu pamet, svu našu volju. 
Nadam se da će ovi napori doprineti našem zajedničkom preporodu, našem geopolitičkom Vaskrsnuću. 
Klanjam se velikom srpskom narodu.