IDEOLOGIJA SVJETSKE VLADE

„Izopačenost mora doći na svijet, no nesreća onima kroz čije će napore doći.“

Evanđelje

Nakon Zaljevskog rata, gotovo svi masovni mediji u Rusiji, kao i na Zapadu, ubacili su u opći govor formulu „Novog svjetskog poretka“, skovanu od Georga Busha, a zatim korištenu od drugih političara, uključujući Gorbačova i Jeljcina. Novi svjetski poredak temelji se na uspostavi Jedinstvene svjetske vlade, kao što je iskreno priznato od ideologa Trilateralne komisije i Skupine Bildeberg. To nije samo pitanje političko-ekonomske dominacije određenih „okultnih“ vladajućih klika međunarodnog bankarstva. Taj „Poredak“ temelji se na globalnoj pobjedi specifične  ideologije, pa se koncept odnosi ne samo na instrumente moći, neko također i na „ideološku revoluciju“, „državni udar“ svijesti, „novo razmišljanje.“ Neodređenost formulacija, konstantan oprez i tajnovitost, namjerna tajanstvenost odstrane mondijalista[1] ne dozvoljava nam, da do posljednjeg trenutka, jasno razaberemo konture ove nove ideologije, koju su odlučili nametnuti narodima svijeta.  I tek nakon Iraka , kao po nečijim zapovijedima, neka ograničenja su ukinuta, te su se počele pojavljivati publikacije koje stvari nazivaju njihovim pravim imenima. Mi ćemo pokušati, na temelju provedenih analiza grupe zaposlenika časopisa „Elementi“, da u najopćenitijem smislu, definiramo osnove ideologije Novog svjetskog poretka.

Novi svjetski poredak predstavlja po sebi, eshatološki[2], mesijanski projekt, mnogo premašujući obujam ostalih povijesnih forma planetarne utopije – kao što su bili rani protestantski pokret u Europi, Arapski Kalifat, ili komunistički planovi za svjetsku revoluciju. Možda su ti utopijski projekti služili kao uvod u  završni oblik mondijalizma, procesi koji su testirali integracijske mehanizme, učinkovitost upravljačkih struktura, ideološke prioritete, metode u taktici itd. Bilo kako bilo, suvremeni mondijalizam upija iskustvo protestantizma, eshatoloških hereza, komunističke revolucije i geopolitičku kataklizmu udaljenih stoljeća, on je izoštrio svoju završnu formulaciju konačno odredivši što je bilo pragmatično i sporedno u prethodnim formama, i što zaista čini osnovnu tendenciju povijesti na putu ka Novom svjetskom poretku. Nakon čitavog niza oklijevanja, dvosmislenosti, pragmatičnih koraka i taktičnih šutnji, suvremeni mondijalizam je konačno formulirao svoja temeljna načela u pogledu na aktualnu situaciju. Ova načela mogu se prenijeti na četiri razine:

1. Ekonomskoj:  ideologija Novog svjetskog poretkapretpostavlja potpuno  i obvezno osnivanje liberalnokapitalističkog tržišnog sustava po cijelom planetu, bez obzira na kulturne i etničke regije.  Svi socio-ekonomski sustavi s elementima „socijalizma“, „socijalne ili nacionalne pravde“, „socijalne zaštite“ moraju biti u potpunosti uništeni i pretvoreni u društvo „apsolutno slobodnog tržišta.“ Sva prošla koketiranja mondijalista sa „socijalističkim“ modelima došla su do potpunog zastoja, a tržišni liberalizam postaje jedinstveni ekonomski vladar na planetu, vođen od Svjetske vlade.

2. Geopolitičkoj: ideologija Novog svjetskog poretka daje bezuvjetnu prednost državama geografskog i povijesnog Zapada, za razliku od država Istoka. Čak i u slučaju relativno zapadne lokacije ove ili one države, ona će uvijek biti favorizirana u odnosu na svog susjeda na istoku. Prethodno implementirana shema geopolitičkog saveza Zapada i Istoka protiv Centra(npr. kapitalistički zapad zajedno s komunističkom Rusijom protiv nacional-socijalističke Njemačke) više nije u upotrebi suvremenog mondijalizma. Geopolitički prioritet zapadne orijentacije postaje apsolutan.

3. Etničkoj: ideologija Novog svjetskog poretka inzistira na krajnje rasnom, nacionalnom, etničkom i kulturnom miješanju naroda, dajući apsolutni prioritet kozmopolitizmu velikih gradova. Nacionalni i mini-nacionalni pokreti  korišteni ranije od mondijalista u njihovoj borbi protiv „velikog nacionalizma“ imperijalnog tipa, biti će odlučno potisnuti, jer neće biti mjesta za njih u novom „poretku“. Na svim razinama, nacionalna politika svjetske vlade bit će orijentirana prema međusobnom miješanju, kozmopolitizmu, melting-potu itd.

4. Religijskoj: ideologija Novog svjetskog poretka priprema dolazak određene mistične figure, čija bi pojava znatno promijenila religijsko-ideološku scenu planeta. Ideolozi mondijalizma  i sami su uvjereni da je riječ o dolasku Mesije na svijet, Mesije koji će otkriti čovječanstvu zakone nove religije i izvesti mnoga čuda. Era praktične upotrebe ateističkih, racionalističkih i materijalističkih doktrina od strane mondijalista je završena. Sada naviještaju dolazak epohe „nove religioznosti“.

• To je upravo slika koja izranja iz analiza najnovijih objava ideologa Trilateralne komisije, Bildeberškog kluba, američkog vijeća za vanjske odnose i drugih autora koji intelektualno  služe mondijalistima na vrlo različitim razinama – počevši od „neo-spiritualizma“ i završavajući sa konkretnim ekonomskim i strukturnim dizajnima pragmatičnih tehnokrata.  Pažljivo proučavanje ove četiri razine ideologije Svjetske vlade, interes je mnogih istraživačkih projekata i radova, dio čega, mi se nadamo, će se pojaviti ma stranicama sljedećih svezaka „Elemenata“. No mi bi smo se željeli usredotočiti na nekoliko aspekata upravo sada. 

Kao prvo, važno je napomenuti da ova ideologija ne može biti okarakterizirana niti kao „lijeva“ niti kao „desna“. Osim toga, postoji suštinsko i svjesno preklapanje dva sloja, koji se odnose na suprotne političke realitete. Novi svjetski poredak je radikalan i rigidno „desničarski“ na ekonomskoj razini, pošto pretpostavlja apsolutan primat privatnog vlasništva, potpuno slobodno tržište i trijumf individualnih apetita u ekonomskoj sferi. Istovremeno Novi svjetski poredak je radikalno i rigidno „ljevičarski“ na kulturno-političkom planu, pošto ideologija kozmopolitizma, međusobnog miješanja, etičkog liberalizma tradicionalno pripada u kategoriju „lijevih“ političkih prioriteta. Ova kombinacija ekonomske „desnice“ sa ideološkom „ljevicom“ služi kao konceptualna osovina mondijalističke strategije, osnova za dizajn nadolazeće civilizacije. Ova dvosmislenost očituje se i u samom pojmu „liberalizam“, koji na ekonomskoj razini predstavlja  „apsolutno slobodno tržište“ ,ali na ideološkoj razini poziva na „mekanu ideologiju popustljivosti“. Danas se može s pravom tvrditi da će Svjetska vlada bazirati svoju diktaturu, ne na tipičnom modelu „totalitarne tiranije“, nego na principima „liberalizma“. I značajno, u tom slučaju će strašna eshatološka parodija pod nazivom Novi svjetski poredak , biti savršena i dovršena.

Kao drugo, Zapad, stojeći na čelu geopolitičke teorije Novog svjetskog poretka,  kao hemisfere gdje Sunce zalazi (Sunce povijesti), nastupa kao strateški i kulturni orijentir. U posljednjoj fazi realizacije mondijalističkog projekta, prirodni simbolizam mora se u  potpunosti podudarati sa geopolitičkim simbolizmom, i složenošću prošlih geopolitičkih blokovskih konstrukcija, manevara i političkih savezništva, koje su mondijalisti ranije koristili da postignu svoje ciljeve, sada zadaju put kristalno jasnoj geopolitičkoj logici, koju je čak i najprostiji um u stanju shvatiti.

Kao treće, Mesija, čiji bi dolazak trebale olakšati sofisticirane i razgranate mondijalističke institucije, s točke gledišta različitih religijskih tendencija od pravoslavnih do islamskih, jasno je i bez ikakve sumnje povezan sa zlokobnim likom Antikrista. Kao što proizlazi iz same logike apokaliptične drame, tijekom posljednje borbe, sukob će neće dogoditi između Svetog i Nečistog, niti između religije i ateizma, već između religije i pseudo-religije. To je razlog zašto Mesija Svjetske vlade nije samo „kulturni projekt“ novi „društveni mit“ ili „groteskna utopija“, nego nešto mnogo ozbiljnije, stvarno, užasno. Posve je očito da protivnici mondijalizma  i neprijatelji Novog svjetskog poretka (računajući djelatnike časopisa „Elementi“) moraju zauzeti radikalno negativan stav u odnosu na ovu ideologiju. To znači da je potrebno suprotstavljati se Svjetskoj vladi i njezinim planovima sa alternativnom ideologijom, formuliranom da negira doktrinu Novog svjetskog poretka. Ta ideologija radikalno suprotstavljena mondijalizmu, također se može opisati na četiri razine:

1.Ekonomskoj: prioritet socijalne pravde, socijalne zaštite i „zajednica“ nacionalnog faktora u sustavu proizvodnje i distribucije.

2. Geopolitičkoj: jasna orijentacija prema Istoku i solidarnost sa najistočnijim geopolitičkim sektorima s obzirom na teritorijalne sukobe, itd.

3. Etničkoj: odanost nacionalnim, etničkim i rasnim tradicijama i osobinama nacija i država sa posebnom prednošću „velikog nacionalizma“ imperijalnog tipa za razliku od mini-nacionalizama sa separatističkim tendencijama.

4. Religijskoj: odanost izvornim tradicionalnim vjerskim oblicima – najvažnije, pravoslavlju i islamu, koji jasno identificiraju „novu religioznost“, Novi svjetski poredak i Mesiju sa najzlobnijom ulogom u eshatološkoj drami, Antikrista.

Anti-mondijalistički front  ideološke borbe također unutar sebe mora kombinirati elemente „ljevičarske“ i „desničarske“ ideologije, ali moramo biti „desničari“ u političkom smislu (nacionalisti, tradicionalisti itd.) i „ljevičari“ u ekonomskoj sferi (zagovornici socijalne pravde, socijalisti, itd.) U stvari, ta kombinacija nije samo sporazum i proizvoljan politički program, nego nužan uvjet u ovoj fazi borbe. Geopolitički prioritet Istoka zahtijeva od nas da se odreknemo svakih anti-azijskih predrasuda, ponekad utjelovljenih u ruskoj desnici pod negativnim utjecajem i nezgodnim primjerom europske desnice. „Anti-azijstvo“ igra jedino na ruke Novog svjetskog poretka.

I konačno, odanost Crkvi, učenja Svetih otaca, pravoslavlje je potrebno i najvažniji element anti-mondijalističke borbe, pošto je supstanca i smisao te borbe odabir istinskog Boga, „prave strane“, „blagoslovljenog dijela“. I nitko nas neće moći spasiti od lažnih užitaka, grijeha, kušnji, smrti na tom strašnom putu, osim Sina Božjeg.  Moramo postati njegovo utjelovljenje, njegova vojska, njegovi sluge i njegovi misionari. Svjetska vlada je posljednja pobuna nižeg svijeta protiv Božanskog. Kratak će biti trenutak njihove pobjede. Vječna će biti radost onih koji će se pridružiti redovima „posljednjih boraca za Istinu i slobodu u Bogu“.